Wednesday 27 June 2012

Stranputice kulturnog turizma Niša


Jedini relevantan pogled koji zaposleni u receptivnom turizmu mogu imati o svom radu, jeste pogled koji gosti imaju na njihov posao. Pod poslom ne mislim samo na kvalitet pružene usluge, već na daleko širu sliku destinacije, koju u sadejstvu svojih interesa, motiva i radnji, sklapaju različiti subjekti turističko - ugostiteljske ponude.Ta slika, nikako nije samo turistička razglednica, to je sveobuhvatna slika one stvarnosti koju sami ne uspevamo videti.

Može se reći da slika nas samih o sebi, tačnije ona slika kakvu bismo voleli da drugi imaju o nama, često stoji u neskladu sa onim kako stvari zaista izgledaju.

Nema vodiča, internet sajta ili publikacije u kojoj nećete naići na podatak da je Niš grad bogat istorijom. Uslediće duga lista značajnih istorijskih događaja, datuma, ljudi koji su rođeni, umrli, ratovali ili na bilo koji drugi način boravili u Nišu i ostavili trag u ispisivanju te bogate istorije. Problem sa navođenjem bitnih istorijskih činjenica o Nišu ne bi postojao, da su one navedene na drugim, prikladnijim mestima, a ne u turističkim vodičima.

Logika putovanja je sve jednostavnija. Turizam, osim informacije, podrazumeva i materijalne dokaze koji potvrđuju činjenice. Putnik sledi informaciju koju dobije na internetu ili u bilo kom specijalizovanom bedekeru, obilazi odabrano mesto i nakon toga svoja iskustva deli sa drugim putnicima putem društenih mreža, foruma, blogova. Ostvarenje obećanog ili neispunjenje očekivanog dovode do određenog vrednovanja destinacije, pozitivnog ili negativnog, a zbir različitih putopisa ove vrste stvara celovitu sliku o mestu, veoma relevantnu među velikom zajednicom putnika i turista. Ima li Niš ikakvu pozitivnu valorizaciju svog bogatog istorijskog nasleđa među putnicima i turistima?

Gotovo fascinantan turistički motiv, takođe i simbol grada uslikan na gradskom grbu, grbu gradskog fudbalskog kluba, jedne gradske opštine, mnogih institucija, je niška tvrđava. Niš je na neki način grad srećnik, jer je jedan od onih gradova koji u svom centru ima dominantnu građevinu te vrste i takvog značaja. Sa druge strane, Niš gotovo da ništa nije uradio na očuvanju integriteta takve turističke vrednosti. Okružena takozvanom cvetnom odnosno Tvrđavskom pijacom, buvljakom, sa neizmernom količinom smeća, limenih tezgi, konjskih zaprega, montažnih objekata razne namene, od prenoćišta i kockarnice do mesara i menjačnica, niška tvrđava je ubogi svedok ljudskog nemara i neznanja, a odsustvo strategije i volje za očuvanjem i investiranjem u ovaj izuzetno važan istorijski spomenik, potencijalnu turističku lokaciju potpuno obezvređuje.

Ovde valja podsetiti da je prostor pored same tvrđave najverovatnije pozicija Konstantinove palate. Čak i kada ne bi bili motivisani naukom već samo ekonomskim interesima, zdravim razumom bi zaključili da je oslobađanje tvrđave od svih nepotrebnih zagušujućih, gore navedenih sadržaja, i otvaranje Beogradske kapije, iluminacija tvrđave i formiranje zelenog prstena oko nje, daleko prikladnije i isplativije rešenje od postojećeg. O Konstantinovoj palati nećemo maštati, ali bi svakako bilo dobro da je ne pominjemo u turističkim vodičima. Takvu štetu već smo napravili isticanjem, najpre Medijane, a u poslednjih nekoliko godina i Konstantina Velikog kao velikih simbola Niša.

Taj toponim i ta ličnost, upravo su potencijalno najisplatljivije nasleđe ovog grada. Njihovo apostrofiranje kao važnih za grad i njegovu istoriju, verovatno su najslabiji marketinški potez koji je jedna turistička destinacija ikada učinila. Možete li dovesti autobus američkih turista i pokazati im materijalne dokaze antičkog Niša, života Cara Konstantina ili Medijanu? Imate li muzej, savremen, dovoljno veliki da je moguće u njemu izložiti i rekonstruisati život naših sugrađana iz davne prošlosti? Kontradiktorno, iako nemamo priliku da na adekvatan način prikažemo istorijsko nasleđe antičkog Niša, upravo taj period je glavni adut u promovisanju grada. Takva promocija, marketinški nedovoljno promišljena, dovodi do devalorizacije ovih turističkih motiva još u fazi njihove neafirmisanosti. Gubitak je ovde daleko veći nego što se čini na prvi pogled.

Jednom dezavuisana, informacija o Medijani, Caru Konstantinu, rimskom nasleđu Naissusa, teško će iznova biti afirmisana među zajednicom putnika i turista.


6 comments:

  1. Šta reći, osim da su duboka autističnost, apsolutno nepoznavanje turista i putnika koji svraćaju u ovaj grad, i krajnja nezainteresovanost za rešavanje problema neadekvatne promocije našeg grada, osnovne odlike osoba koje profesionalno brinu o promociji Niša.
    Ali bojim se i da su ovakvi kritički osvrti (i moj, a i autora gore navedenog teksta)posledica naivnosti i ničim izazvanog entuzijazma, jer dokle god smo u stanju da kritikujemo, iza toga stoji nada da će to neko čuti i uvažiti, a moj je utisak da interesovanja struktura koje odlučuju u ovog gradu dobacuju samo do kraja njihovog mandata i dubine sopstvenog džepa.

    ReplyDelete
  2. A da ne pričamo o tome da su rovovi Tvrđave ubačeni u redovni plan čišćenja od strane Gorice (grada!) tek kada smo mi očistili deo i krenuli sa E-Tvrdjavom... i da radnici nisu znali gde treba da dođu da čiste jer njihov šef prvi (!?) put ulazi u taj deo rova...

    ReplyDelete
  3. Marko Cvetkovic28 June 2012 at 00:51

    Problem ljudi u Nisu su pre svega primitivizam, koji se ogleda kroz odsustvo bilo kakve svesti o tome sta su kultura i civilizacija i gde tu moze da bude nase mesto, a onda i autisticnost, kao sto je ispravno vec primetio H.P. gore, jer ljudi nemaju osecaj, niti ih zanima, sta nekog ko dodje u nas grad uopste moze da zanima.

    Evo jedan primer kao ilustracija. Moj prijatelj zivi i radi vec godinama u inostranstvu. Jednom prilikom je organizovao neki manji naucni skup u Nisu i tom prilikom pokusao da svom sefu (i profesoru) pokaze istorijske znamenitosti naseg grada. I tu se naravno nasao u problemu. Jednostavno, nije postojalo mesto gde bi mogao da ga odvede. Jedino da kazemo dostupno mesto ispostavilo se bila je Cele Kula (uzgred, spomenik koji bi bio prilicno nezanimljiv ogromnoj vecini turista iz inostranstva). Prvi pokusaj odlaska je bio bezuspesan - Cele kula naravno nije radila u vreme kada je zvanicno otvorena. Posle toga covek je pozvao telefonom, ne znam vec koga, i uspeo da zakaze za sutradan. Sutra ih je u Cele kuli cekala neka gospodja, valjda kustos, koja je trebalo da im bude vodic. Naravno, gospodja nije znala engleski, pa je moj prijatelj morao da radi simultani prevod. Ali ni to nije bilo sve. Gospodja je, umesto da gostu pricu o Cele kuli prenese kroz objasnjenje istorijskog konteksta, celu pricu o boju na Cegru i izgradnju Cele kule predstavila na onaj pateticno seratorski nacin, kroz pricu o turcima zulumcarima i ekstremnoj patnji naseg naroda.

    Ali na zalost, to je nasa realnost. Nada naravno jos uvek postoji, posto ona i umire poslednja :)

    ReplyDelete
  4. da se nadovezem uvodom iz mog bloga
    УТОРАК, 26. ЈУН 2012.

    VISE JE MANJE...ili o tome,kad se zbog megalomanskih apetita ostane praznih saka
    Jedan leskovacki hotel tri puta nedeljno je prepun poljskih turista, koji ovde prenoce na putu za Grcku i iz Grcke. Osim sto potrose jos koji dinar van obaveznog, placenog nocenja sa doruckom, cesto obilaze okolne znamenitosti i time dodatno povecavaju turisticki i tgovinski promet u ovom kraju. I zadovoljni su svi - vlasnik hotela, koji popunjava smestajne kapacitete, putnici - koji dobijaju kvalitetnu i potpunu uslugu na dugom putu ka grckom moru i pri povratku s njega, ali i mnogi trgovci, turisticki radnici...
    Sve to, moglo je da se desi i u Nisu. Pa da neki ovdasnji hotel bude pun tri puta nedeljno, da zadovoljno trljaju ruke i vlasnici restorana, kafica i kafana, butika i ostalih radnji, turisticki vodici ...
    Ali se nije desilo. Razlog - megalomanski apeteti vlasnika nekih ovdasnjnih hotela, koji su mislili da na brzinu maznu veliku lovu za iznajmljivanje prenocista umornim poljskim turistima.
    ....da ne zamaram vise, nastavak je , za one koje zanima, na ...http://negoslava.blogspot.com/

    ReplyDelete
  5. Mislim da je taj pretjerani fokus na Koču posljedica prije rekonstruisanja virtualnog istorijskog nacionalnog identiteta (koja direktno proizilazi iz primitivne politike i ideologije devedesetih koja je kod nas nažalost i dalje aktuelna).

    Nikakve veze to nema ni sa promišljenom turističkom ponudom, kulturnim identitetom ili ne daj bože stvarnim istorijskim činjenicama.

    Dok ne izliječimo bolest nećemo se riješiti simptoma.

    (Primjer slične budalaštine je Skopje i Aleksandar Makedonski)

    ReplyDelete
  6. ...dodala bih samo da nislije izgleda i dalje zive u toj tvrdjavi u istom tom vremenu kada je i gradjena, kao da nisu evoluirali, a kamo li dostigli tu svest da od nje naprave jedini svetski primerak "MUZEJA NAD OTVORENIM NEBOM". Oni je i dalje grade, dogradjuju i menjaju, tako da ce ona kada za 100 godina budemo napravili jedan stepenik uspona biti spomeinik ovog sadasnjeg vremena.
    Interesantno je, kao socioloski fenomen, posmatrati do koje mere moze da se sroza neki grad i narod. Dovoljno je pogledati mlade i one na kojima sve ovo ostaje. Konacna kulminacija devedesetih, generacije bez znanja, interesovanja, kulture...dovoljno

    ReplyDelete