Thursday 20 December 2012

Spomenik caru Konstantinu u Nišu - nadomak tragikomičnog kraja

Turisti zaista vole da vide sve i svašta, pa i spomenike ove vrste. Pitanje je, kakve turiste želimo u Nišu i kakav Niš želimo pred turiste. Teško mi je da poverujem da će iko doći sa jedinom namerom da poseti ovu skulpturu. U najboljem slučaju, spomenik će videti tranzitni turisti koji inače posećuju Niš, jer u Nišu organizovanog receptivnog turizma gotovo da nema. Čak i kada bi ostavio pozitivan utisak na većinu tih putnika, njegov značaj za ukupno povećanje broja gostiju neće biti veći od značaja subotnjeg buvljaka koji takođe ima svoju marketinšku vrednost, a čija autentičnost ostavlja impresivan utisak na posetioce našeg grada. Drugim rečima, spomenik neće povećati turistički potencijal grada.

Ako izuzmemo izgled predloženog rešenja, koji nekome može biti po volji, nekome opet ne, kao i sam izbor lokacije (uništiti prelep park koji vec ima značajne spomenike ili jos više naružiti kej već zagađen periferijskom arhitekturom), najveći problem je nesklad između količine novca koji će se investirati i isplativosti same investicije.

Spomenik bi se gradio u čast rimskog imperatora rođenog na teritoriji današnjeg Niša, što ukazuje na istorijski značaj ovakvog poduhvata. Jedno od pitanja koje se nameće, jeste, da li zaista mislimo da je izgradnja novog spomenika antičkom vladaru nešto što će nas reprezentovati bolje, kvalitetnije i istinitije, od zaštite i adekvatnog prezentovanja samog antičkog nasleđa, dakle materijalnih dokaza kulture tog istog imperatora i njegovih savremenika? Bojim se da ne, jer u situaciji u kojoj muzej grada Niša nema adekvatne depoe, izložbeni prostor, kada se na dnevnom nivou trguje preraspodelom slobodnih zgrada i muzejskim zemljištem, izgradnja ovakve i svake slične novokomponovane antike odvešće nas dalje od istinskog znanja, nauke, tradicije, istorije, umetnosti. 

Kao krajnji rezultat, dobićemo samo jedno kameno svedočanstvo trenda koji smo kao grad proživeli, a činjenica da će pokoji turista škljocnuti kamerom ispred biste našeg slavnog "sugrađanina", može biti varljiva uteha graditeljima istog.

Tuesday 10 July 2012

Kulturni turizam kao slepa ulica lokalnog razvoja

Samo prisustvo turiste ili putnika u jednom mestu, nije dovoljno da se mesto smatra turističkom destinacijom ili turističkim proizvodom. Tek lokalna zajednica, uključena u promovisanje svog mesta i svesna njegovih turističkih potencijala i osobenosti, čini jedno mesto turističkim. Činjenica da najveći broj Nišlija ne očekuje turistu na ulicama grada i  da su iznenađeni njihovim sporadičnim pojavama, dovoljno govori o nepostojanju Niša kao turističkog proizvoda.

Napraviti od grada turistički proizvod, dugotrajan je i kompleksan posao. Posao koji zahteva učestvovanje celokupne poslovne zajednice, angažovane na poslovima turizma i ugostiteljstva, sportskih radnika, kulturne i političke elite. Istovremeno, proces koji pretpostavlja postojanje jake svesti o lokalnim posebnostima određenog mesta i spremnosti lokalnog stanovništva da svoje osobenosti baštini i prezentuje.  

Zaokupljen, najpre razvojem, a kasnije spasavanjem velike industrije, Niš je propuštao prilike da se ozbiljno posveti rešavanju ovog zadatka. Nedavno, ukazala nam se šansa da jedan šire značajan jubilej dovedemo u vezu sa našim gradom i iskoristimo ga za promovisanje Niša kao turističke destinacije i specifičnog turističkog proizvoda. Proslava hiljadu i sedamsto godina Milanskog edikta, dogodiće se dve hiljade i trinaeste u nekoliko gradova Evrope, između ostalih i u Nišu. Kao razlog proslavljanja ovog istorijskog događaja u našem gradu, uzeta je činjenica da je donosilac Milanskog edikta, car Konstantin, rođen u Naisusu, današnjem Nišu. Ovo je idealna mogućnost za prvu ozbiljnije primećenu promociju grada. Takođe, prilika je da se grad čvršće identitetski poveže sa svojom istorijom i njenom zaostavštinom i tako  se pozicionira na mapi turističke Evrope kao mesto od značaja za svetsku istoriju.

Ipak, za nepune dve godine, koliko traju aktivnosti na pripremi obeležavanja jubileja, mnogo kontroverzi i nesuglasica, a premalo konkretnih rezultata, odvojilo nas je od onoga što bi trebalo da bude zajednički interes svih građana. Tačnije, taj opšti interes nikada nismo ni definisali. Od grandioznih projekata postavljanja kolosalnog spomenika, zatim krsta na obližnjem gradskom brdu, preko senzacionalističkih vesti o dolasku pape, sve do fiktivnih najava holivudskog filma o caru Konstantinu, ostali smo uskraćeni za jasnu i realnu definiciju onoga što kao grad želimo ovom proslavom. Tamo gde nema takvog koncenzusa, ostavlja se širok prostor za lične inicijative, a improvizacija i  lakonstvo dolaze onde gde je neophodna temeljnost i stručnost.

Ostaće nejasno šta je grad želeo samom proslavom. Da je namera bila bolje pozicioniranje Niša na karti Evrope, siguran sam da bi se pronašli načini za artikulisanje svih želja i stavova aktera ovog procesa u  zajednički stav. Pronašao bi se tako i način da Niš dobije svoju prepoznatljivost u svetu. Očigledna je nedoumica koja je postojala sve vreme  kako pomiriti ono što zaista jesmo, sa onim što očekujemo da budemo. Kao da je važan zadatak, postavio pred nas nerešivu jednačinu u kojoj se traga za lokalnim identitetom unutar značajno šireg konteksta. Kako bi se proslava značajne godišnjice uspešno inkorporirala u sam život grada pre i nakon godine jubileja, ostvarujući između ostalog i veliki turistički potencijal, ostalo je neophodno pronaći onaj element koji će građanima Niša podvojenim od istorijskog konteksta grada, omogućiti identifikaciju sa antičkim nasleđem, kroz gradsku arhitekturu (bazilike, ranohrišćanske grobnice, arheološka nalazišta na Medijani i gradskom polju), istorijske artefakte (stalna muzejska postavka) i duhovnost (edukacija, umetnost, bogoslužbena praksa ). U ambijentu prilične neusaglašenosti stavova o prioritetima, san jednog lokalnog privrednika uspeva da učvrsti crkvu, narod i nosioce vlasti u uverenju da je krst koji svetli upravo onaj deo identiteta koji nam nedostaje. Istovremeno, unutar stručne javnosti, umesto zajedničkog rada na iskopavanju i adekvatnom prezentovanju arheološkog nasleđa, dolazi do debate oko preraspodele nadležnosti i prava na istraživanja u Medijani. 

U takvom ambijentu proizvoljnosti, bez zajednički usmerenog delovanja i konkretnih radnji, lokalni turizam ostao je na margini , uskraćen za snažniju podršku od deklarativne, zadovoljivši se realizacijom tek dela obećavanog. Istovremeno, već ozbiljna promocija novog turisičkog proizvoda, ranije prezentovana na relevantnim sajmovima po Evropi, uskraćena za  realizaciju olakih obećanja političke elite, suočila se sa neprijatnom  realnošću. Uzalud se gotovo svako udruženje u gradu naziva po Naisusu ili Konstantinu kada u niškom genius loci ne postoji  ono nešto što bi građaninu, baš kao i putniku, omogućilo identifikaciju sa nasleđem antičkog Niša.

Tragajući za tim bitnim elementom čije odsustvo remeti  zamišljenu idealnu formu našeg turističkog proizvoda, lokalni turizam se konfuzno oslanja na miks duhovnosti i estrade, čiji smo potpuni poraz kao modela videli prilikom nedavne proslave gradske slave. Igrokaz sa togama i legionarima, koji je tada prikazan, mnogo više podseća  na paradu ili karneval, nego li na organizovanu proslavu gradske istorije i lokalnih vrednosti. 

Potpuno je nejasno i neizvesno kako će se u nekoliko preostalih meseci privesti kraju organizacija predstojećeg jubileja. Zamišljena kao veliki razvojni potencijal, odlična prilika za promovisanje grada, njegov izlazak iz anonimnosti i popravljanja imidža u svetu, dve hiljade i trinaesta godina ostaće izgleda jedna od neiskorištenih šansi. Ništa previše novo, Niš je i svojim strateškim dokumentom definisan kao grad “nepresušni izvor šansi”, nepresušan valjda zbog toga što ih tako često propušta.



Wednesday 27 June 2012

Stranputice kulturnog turizma Niša


Jedini relevantan pogled koji zaposleni u receptivnom turizmu mogu imati o svom radu, jeste pogled koji gosti imaju na njihov posao. Pod poslom ne mislim samo na kvalitet pružene usluge, već na daleko širu sliku destinacije, koju u sadejstvu svojih interesa, motiva i radnji, sklapaju različiti subjekti turističko - ugostiteljske ponude.Ta slika, nikako nije samo turistička razglednica, to je sveobuhvatna slika one stvarnosti koju sami ne uspevamo videti.

Može se reći da slika nas samih o sebi, tačnije ona slika kakvu bismo voleli da drugi imaju o nama, često stoji u neskladu sa onim kako stvari zaista izgledaju.

Nema vodiča, internet sajta ili publikacije u kojoj nećete naići na podatak da je Niš grad bogat istorijom. Uslediće duga lista značajnih istorijskih događaja, datuma, ljudi koji su rođeni, umrli, ratovali ili na bilo koji drugi način boravili u Nišu i ostavili trag u ispisivanju te bogate istorije. Problem sa navođenjem bitnih istorijskih činjenica o Nišu ne bi postojao, da su one navedene na drugim, prikladnijim mestima, a ne u turističkim vodičima.

Logika putovanja je sve jednostavnija. Turizam, osim informacije, podrazumeva i materijalne dokaze koji potvrđuju činjenice. Putnik sledi informaciju koju dobije na internetu ili u bilo kom specijalizovanom bedekeru, obilazi odabrano mesto i nakon toga svoja iskustva deli sa drugim putnicima putem društenih mreža, foruma, blogova. Ostvarenje obećanog ili neispunjenje očekivanog dovode do određenog vrednovanja destinacije, pozitivnog ili negativnog, a zbir različitih putopisa ove vrste stvara celovitu sliku o mestu, veoma relevantnu među velikom zajednicom putnika i turista. Ima li Niš ikakvu pozitivnu valorizaciju svog bogatog istorijskog nasleđa među putnicima i turistima?

Gotovo fascinantan turistički motiv, takođe i simbol grada uslikan na gradskom grbu, grbu gradskog fudbalskog kluba, jedne gradske opštine, mnogih institucija, je niška tvrđava. Niš je na neki način grad srećnik, jer je jedan od onih gradova koji u svom centru ima dominantnu građevinu te vrste i takvog značaja. Sa druge strane, Niš gotovo da ništa nije uradio na očuvanju integriteta takve turističke vrednosti. Okružena takozvanom cvetnom odnosno Tvrđavskom pijacom, buvljakom, sa neizmernom količinom smeća, limenih tezgi, konjskih zaprega, montažnih objekata razne namene, od prenoćišta i kockarnice do mesara i menjačnica, niška tvrđava je ubogi svedok ljudskog nemara i neznanja, a odsustvo strategije i volje za očuvanjem i investiranjem u ovaj izuzetno važan istorijski spomenik, potencijalnu turističku lokaciju potpuno obezvređuje.

Ovde valja podsetiti da je prostor pored same tvrđave najverovatnije pozicija Konstantinove palate. Čak i kada ne bi bili motivisani naukom već samo ekonomskim interesima, zdravim razumom bi zaključili da je oslobađanje tvrđave od svih nepotrebnih zagušujućih, gore navedenih sadržaja, i otvaranje Beogradske kapije, iluminacija tvrđave i formiranje zelenog prstena oko nje, daleko prikladnije i isplativije rešenje od postojećeg. O Konstantinovoj palati nećemo maštati, ali bi svakako bilo dobro da je ne pominjemo u turističkim vodičima. Takvu štetu već smo napravili isticanjem, najpre Medijane, a u poslednjih nekoliko godina i Konstantina Velikog kao velikih simbola Niša.

Taj toponim i ta ličnost, upravo su potencijalno najisplatljivije nasleđe ovog grada. Njihovo apostrofiranje kao važnih za grad i njegovu istoriju, verovatno su najslabiji marketinški potez koji je jedna turistička destinacija ikada učinila. Možete li dovesti autobus američkih turista i pokazati im materijalne dokaze antičkog Niša, života Cara Konstantina ili Medijanu? Imate li muzej, savremen, dovoljno veliki da je moguće u njemu izložiti i rekonstruisati život naših sugrađana iz davne prošlosti? Kontradiktorno, iako nemamo priliku da na adekvatan način prikažemo istorijsko nasleđe antičkog Niša, upravo taj period je glavni adut u promovisanju grada. Takva promocija, marketinški nedovoljno promišljena, dovodi do devalorizacije ovih turističkih motiva još u fazi njihove neafirmisanosti. Gubitak je ovde daleko veći nego što se čini na prvi pogled.

Jednom dezavuisana, informacija o Medijani, Caru Konstantinu, rimskom nasleđu Naissusa, teško će iznova biti afirmisana među zajednicom putnika i turista.